Add
Private Notes
Moslavačka gora je jedna od najstarijih gorja u Europi. No nećemo ići toliko duboko u prošlost, već samo onoliko koliko se može na temelju srednjovjekovnih ostakata mjesta poput Jelengrada, Garićgrada, Košutgrada, Kutinecgrada, a koja su lokalnim istraživačima bili maštoviti putokaz u mističnu povijest Moslavačke gore. Iz rijetkih podataka i indicija možda proviruje priča o alkemiji vezana uz Pavline i Barbaru Celjsku i druge atkere iz 12. i 13. stoljeća. Jesu li današnji arheološki ostaci bili tek tvrđave ili samostani, ili njihov smještaj i oblici krajolika, kao i geometrijske veze, skrivaju neki do sad neki nepoznat sadržaj.
Prana je sanskrtska riječ koja označava životnu silu, a zapravo univerzalnu kozmičku energiju koja prožima svemir na svim razinama. U Kini i i Japanu poznata je kao ki ili ći, na Polineziji mana, među drevnim Nijemcima zvana je 'od', a u Amerikama orenda. No, kakogod je se nazivalo, smatralo se da se nalazi u neživim tvarima, kao i u živim bićima. Tekstovi iz davnina smatraju da je upravo ona ta koja pokreće sve tjelesne funkcije i animira nas. Zato su se često puta njoj utjecali u potrazi za raznim vidovima iscjeljivanja. Štoviše, svaki čovjek može u te svrhe do neke razine koristiti pranu. Te su prakse preživjele i do najnovijeg vremena, pa i danas postoje praktikanti iscjeljivanja pranom poput Filipinca Hectora Ramosa.
Već se nekoliko stoljeća raspravlja o autentičnosti Biblije i biblijskih priča, kako starog, tako i novog zavjeta. No moguće je da nije pitanje autentičnosti ono koje treba raspraviti, već je to pitanje interpretancije onoga što piše u najvažnijoj knjigi zapadne cilivizacije. Time se na neočekivani način počeo baviti bilbijski prevoditelj Mauro Biglino. Prevodeći stare zavjete iz najstarijih prijevoda, zaključio je da je došlo do različitih intepretarcija koje su za cilj imale uklapanje sadržaja knjige u prevladavajuče religijske dogme. Pred njegovim očima stari zavjet se prije otkrivao kao povjesna knjiga nego kao religijska. Baš kao što se sami Elohimi, ključni likovi starog zavjeta nikad nisu bavili duhovnošču niti onostranim. No u priči koja se iščitava iz doslovnog prevođenja Biblije ne manjka fantastičnih ili nama danas tek nezamislivih aspekata.
Je li vidljivi svijet primarna razina postojanja ili on tek odgovara na ritmove nevidljivog svijeta valova i vibracija? Takvo metafizičko pitanje dobilo je svoju demonstracijsku potvrdu u disciplini zvanoj kimatika. Njezin idejni tvorac, švicarski doktor Hans Jenny, proučavao je utjecaj zvučnih valova na stvaranje oblika pomoću izlaganja praha različitim frekvencijama. Riječ 'kimatika' skovao je na temelju grčke riječ kyma koja znači 'val'. Ljepota i dinamika oblika koji su počeli plesati na rezonantnim pločama do danas je mnoge inspirirala da krenu tim putem i otvore vrata u nevidljivi svijet rezonancija i vibracija, koji ipak stvara sasvim vidljive učinke na tvar. Kimatika se tako našla između fizike, matematike, estetike i fiozofije.
Već najmanje šest tisućljeća ljudi žive pod nekim oblikom vladavine. Tijekom povijesti kraljeve-bogove smjenjivali su carevi, kraljevi, diktatori i demokratski izabrane vlade, ali svim sustavima jedno je bilo zajedničko - netko je vladao i upravljao, kroz sustave zvane raznim imenima, od carstva do republike. Tijekom povijesti mnogi idealisti i filozofi razmišljali su kako napraviti pravednu vladavinu, ali tek mali broj razmatrao je pravu alternativu - može li ljudsko društvo postojati bez ikakve vlasti. U dvadesetom stoljeću takva razmišljanja etablirala su se kroz pojam anarhizma, ali riječ je s vremenom postala bremenita različitim značenjima. Danas je nepravedno sinonim za nered i kaos, ali temeljna ideja anarhizma i dalje se može sročiti u jednom pitanju: može li ljudsko društvo postojati, funkcionirati i razvijati se bez ikakvog organiziranog oblika vladavine? Jesu li postojala ili postoje takva društva?
U mnogim drevnim kulturama zvuk je igrao važnu ulogu. Od hramova i crkava, preko podzemnih građevina i tunela pa sve do amfiteatara, stari su narodi puno pažnje pridavali kvaliteti zvuka. Uz to, čini se da su dobro znali kako se to radi, pa mnogi arheološki lokaliteti sadrže dijelove koji se stručnom oku otkrivaju kao dio akustičke tehnologije, geometrijski nalik onome što se nalazi u suvremenim zvučnicima i drugim dijelovima sličnih tehnologija. Tako je, negdje na samom rubu arheologije, nastala disciplina arheoakustika koja u sebi objedinjuje arheologiju, etnomuzikologiju i digitalno modeliranje. Do danas su akustički istraživana mnoga mjesta, od Stonehengea do pogrebnih komora i kamenih krugova. I neke hrvatske srednjovjekovne crkve privukle su pažnju rijetkih istraživača pionirskog područja zvanog arheoakustika.
150 godina je prošlo od ideje koja je promijenila svijet. Nakon "Podrijetla vrsta" više ništa u ljudskoj civilizaciji nije bilo isto. No, već sa pojavom Mendela i genetike Darwinova teorija je dobila ozbiljan udarac, ali je i spašena kada je genetika integrirana u teoriju evolucije i stvorena sintetička teorija evolucije koja je danas vladajuća teorija u biologiji. No, nije i jedina. Osim već poznatog kreacionizma i inteligentnog dizajna, postoje i brojne druge evolucionističke alternative, kao i alternative koje su potpuno nekonvencionalne, u rasponu od devolucije, morfogenetskih polja ili ideje o Geji, ali i neke poput izvanzemaljske hipoteze ili pak nove biologije Brucea Liptona. Koliko god neke od njih zvučale neobično, iza svake stoje brojni poznati i priznati znanstvenici koji nude spektar razmišljanja o pitanju razvoja života na Zemlji.
U sve bržoj globalizaciji svih aspekata ljudskog društva, globalizira se i novac. Nacionalne valute nestaju, a zamjenjuju ih nadnacionalne valute. Nasuprot tome, a možda baš zbog toga, u isto vrijeme nastaju lokalne valute. Kroz ljudsku povijest novac je uglavnom i bio lokalan, po naravi stvari. No, današnji motivi za pokretanje lokalnog novca su drugačiji. Početkom 20. stoljeća pojavile su se prve teoretske razrade ideje o lokalnom novcu, a ubrzo i prve praktične primjene. Vrlo uspješne, a možda i preuspješne jer su sve njih zabranile središnje vlasti. Novac je tada, baš kao i danas, bio i sredstvo kontrole. Početkom 21. stoljeća lokalni novac ponovno oživljava, jer se ne mogu osporiti mnogobrojne dobrobiti koje donosi - primjerice sprječava odljev vrijednosti iz zajednice te ubrzava protok roba i usluga te tako izravno povećava standard.
Najveća svjetska riznica biljaka je amazonska prašuma. Zato farmaceutske kompanije već desetljećima šalju etnobotaničare u prašumu radi testiranja i prikupljanja biljaka s potencijalnim ljekovitim svojstvima. Posao nije lak jer se treba snaći između oko 80.000 vrsta biljaka. Domaći iscjelitelji biljkama su vješti praktičari, ali svoja umijeća opisuju jezikom koji često znanstvenom umu nije potpuno shvatljiv. Uz to, šamansko znanje postoji samo u usmenom obliku, i to među plemenima u nestajanju. Zbog svega toga, usprkos činjenici da 25% modernih lijekova proizlazi iz biljaka iz kišnih šuma, danas je manje od 1% tropskih biljaka analizirano za medicinske svrhe. U međuvremenu, sve više ljudi odlazi u područje Amazone ali povremeno stručnjaci za biljnu medicinu iz Amazone stižu u Europu, u ovom slučaju iz Perua, iz plemena Shipibo.
Riječ hipnoza dolazi od grčke riječi hypnosis - ''spavanje''. No, hipnoza je sve samo ne spavanje. Što je ona točno? Danas, kao i kroz povijest, postojali su razni odgovori, ali neće se pogriješiti ako se hipnozu smatra mostom prema dijelovima naše podsvijesti. Na tajanstvenom području svijesti hipnoza je najpoznatija metoda manipulacije sugestijom i stanje povišene sugestibilnosti, mada za vrijeme hipnoze ispitanici najčešće ostaju svjesni svog reagiranja. Ta metoda kojom se zaobilazi kritički faktor uma drevna je i opisana u tekstovima još za vrijeme Sumera i Egipta. Nakon dugog zaborava ponovno je otkrivena prije dva do tri stoljeća, kada su nastali začeci raznih škola hipnoze. S vremenom iz nje su izašli i neki smjerovi psihoterapije, a s njima i nove teorije. Gost emisije je hipnoterapeut Dražen Radaković.
Postoji nešto što nekako povezuje i omogućuje neprekidnu komunikaciju među svi oblicima postojanja. To nešto možemo nazvati informacijom. Taj duboko ukorijenjeni pojam, vrlo širok i složen, podmuklo je apstraktan. Ipak, podrška je svim fizikalnim, kemijskim i biološkim zakonima, mada im logički izmiče. Informacija nije ni sama tvar ni energija. Informacija izmiče zakonu o očuvaju energije i tvari jer se njezin sadržaj ne mijenja bez obzira na broj onih koji je pasivno prihvaćaju. Stoga svako istraživanje informacija predstavlja studij same stvarnosti i dotiče jednako filozofiju i fiziku, kao i biologiju i umjetnost.
Dvadeseto stoljeće prepoznalo je pojam psihičke traume do koje dolazi zbog jakih uznemirujućih događaja. No, kako joj pristupiti i kako je iscijeliti, i danas je izazov. Američka traumatologinja Anngwyn St. Just tijekom dugogodišnje prakse osvijestila je potrebu za proširivanjem pogleda na individualnu traumu tako da se u njezino razumijevanje uključe naizgled nepovezani društveni, kulturološki, politički i drugi aspekti. Čudne činjenice da se traumatski događaji zbivaju na godišnjice prethodnih traumi, da imaju transgeneracijski karakter i da su često povezani sinkronicitetno nisu više bile toliko čudne, zahtijevale su drugačiji pogled na prirodu stvari. Poput uočavanja fraktalne povezanosti pojedinaca kako s obiteljskim sustavima, tako i s regijama ili kulturnim krugovima, što je u konačnici dovelo i do prepoznavanja društvenih traumi i njihovih obrazaca ponavljanja.
Vjerojatno ni jedan pronalazak u povijesti nije stvorio toliku podvojenost mišljenja - kako među znanstvenicama, tako i između javnosti i vlasti - kao što je to pojam GMO. S jedne strane ga se reklamira ukazujući na veliki potencijal u oplemenjivanju bilja prenošenjem stranih gena. S druge strane stoje neodgovorena pitanja vezana uz nekontrolirano preskakanje gena i posljedice koje to može donijeti za biosferu i zdravlje ljudi. Razni nadnacionalni sporazumi nisu skloni odbijanju ili sprječavanju širenja GMO-a te je institucionalna ekspanzija GMO-a i postavljena upravo kroz trgovačke sporazume i scijentizam, ali i kroz brojne klišeje od kojih je najpoznatiji teza da će GMO biti sredstvo nadvladavanja gladi u svijetu. Gost emisije je prof. dr. sc. Marijan Jošt.
Na temelju Freudovih i Reichovih spoznaja, dr. Alexander Lowen stvorio je tehniku bioenergetike za liječenje stresa, napetosti i trauma. Glavna ideja takve terapije jest da se ono što se događa u umu odražava u tijelu i obrnuto. U tijelu su zapisani svi naši doživljaji: radosti, tuge, razočaranja, traume, blokade i stresovi. Stoga, puka racionalna analiza problema nije dovoljna već se treba osloboditi tih duboko ukorijenjenih tjelesnih zapisa. Zato se traumama u bioenergetici pristupa otklanjanjem mišićnih i tjelesnih napetosti koje predstavljaju blokade prema psihičkom i fizikom zdravlju. Na istom tragu je i inovativna metoda T.R.E, što je kratica koja označava vježbe kojima tijelo samo otpušta duboke mišićne obrasce stresa, tenzije i traume kroz aktivaciju prirodnih refleksnih mehanizama. Kroz aktiviranje podrhtavanja mišića otpuštaju se mišićne tenzije te opušta živčani sustav čime se tijelo potiče na povratak u stanje ravnoteže.
Tisuće megalitskih građevina iz zaboravljenih vremena razbacane su našim krajolicima. No, ono što se nama čini tek kao nasumičnost možda u sebi krije neki nama danas nevidljivi sustav, zasnovan na nekim drugačijim postavkama o čovjeku i njegovom mjestu u svijetu. Onima koji nađu razloga udubiti se u te građevine, one počnu pričati priču o vremenu dok je čovjek tražio sklad između sebe i svemira, između onoga na tlu i onoga na nebu. I nalazio ga je - ponekad u krajolicima, a ponekad podižući na određenim mjestima megalitske zidove, bunare, stećke pa i čitava sela. Jadranski bazen obiluje takvim ostacima, ali tek su rijetki istraživači u njima potražili otisak zvjezdanog neba.
Švicarski fizičar Nassim Haramein, osnivač Havajskog instituta za sjedinjenu fiziku i projekt rezonancije, posljednjih je godina predložio neke radikalne ideje ponudivši koncept da svu materiju, od subatomskih do galaktičkih i svemirskih razina, čine crne rupe različitih veličina te da živimo u fraktalnom svemiru koji se može i matematički opisati, a glavna osobina takvog fraktalnog svemira jest rezonancija.
Nekad davno vrijeme je smatrano kružnim, a ne linearnim kao danas, pa su tako izgledali i stari kalendari. Sve se zbivalo u ciklusima - ciklus čovjekova života bio je dio nekog šireg planetarnog ciklusa koji je pak bio dio još šireg galaktičkog ciklusa. Stoga su kalendari bili ne samo mjerači vremena nego i mape života, složeni putokazi kako se postaviti prema stvarima na temelju poznavanja svog mjesta i trenutka u svim tim ciklusima. Najslavniji od tih drevnih kalendara je majanski kalendar, koji se i sastoji od više kalendara za cikluse raznih trajanja, od nekoliko stotina dana do nekoliko stotina tisuća godina. Osim arheologije, on je privukao pažnju i onih koje zanima metafizička perspektiva svijeta i čovjeka, za koju se čini da je nude baš ti fraktalni kalendari.
Pomnost je temeljna ljudska sposobnost prisutnosti u trenutku. Usmjeravanje pažnje na ono što se direktno doživljava kroz osjetila, misli ili emocije, bez filtra uma. Uz to, pomnost, tj. svjesno usmjeravanje pažnje, "pali" dijelove našeg mozga koji većinu vremena nisu upaljeni i time mijenja i fizičku struktura našeg mozga. U tom stanju aktivne, otvorene pažnje na sadašnjost, misli, emocije, tjelesne senzacije i okoliš gledaju se s distance, bez prosuđivanja. Umjesto življenja ''na autopilotu'', vođeni navikama, pomnost znači življenje u trenutku i otvaranje prema iskustvima. Ta praksa, čiji je korijen u budističkoj meditaciji, posljednjih je desetljeća posla poznata na Zapadu pod engleskim nazivom mindfulness.
Jesu li prije Rimljana i Grka u jadranskom bazenu postojale zaboravljene predantičke civilizacije? Neke skupine ljudi su živjele ovdje, spominju se Etruščani, Iliri i drugi, no, kako su razmišljali i živjeli, o tome se ne zna skoro ništa. Ipak, sve više pažnje privlače ostaci megalitskih gradova i građevina poput Aserije, Varvarije u Hrvatskoj, Meduna u Crnoj Gori, Daorsona u Hercegovini, drevne zvjezdarnice Kokino u Makedoniji, Vinče ili Lepenskog vira u Srbiji. Uz mnoge druge nalaze, poput najstarijeg europskog kalendara nađenog u istočnoj Slavoniji, iz magli vremena pojavljuje se slika kulture koja je naseljavala prostor južne Europe u razdoblju koje se proteže i devet tisuća godina unatrag. Kakva je bila njihova povijesna sudbina?
Jedna od najstarijih književnih vrsta su bajke. Najstarije takve priče, u kojima se čudesno i nadnaravno ravnopravno isprepleće sa zbiljskim, stare su koliko i civilizacija. U bajkama nema prave razlike između stvarnoga i izmišljenoga, nema psihološke razrade likova, jasno se razlikuje dobro i zlo i imaju sretan završetak. No, jesu li to bile tek priče za uspavljivanje? Mnogi su do danas naslutili da su bajke na suptilan način podsvjesnom umu djeteta prenosile mnoge važne poruke i omogućavale sagledavanje dječjih ali i univerzalnih problema sa strane i bez racionalizacije kojoj djeca nisu dorasla u svojoj dobi. Svojim sadržajima, zapletima i raspletima bajke u isto vrijeme zadovoljavaju dječju potrebu za čarolijom i imaju pedagoški karakter i psihoterapeutski karakter, jer kroz simboličke likove nude modele ljudskog ponašanja. Zato te krajnje neobične događaje dijete doživljava kao istinite, mada zna da nisu stvarni.
Otkad je podignuo pogled prema nebu, čovjeka nisu prestale privlačiti zvijezde. Tehnologija je napredovala, ali čarolija nije jenjala. U vrijeme prvih orbitalnih letova činilo se da niti zvijezde više nisu toliko daleke. Ali nisu postale niti puno bliže. Potreban je kvantni skok u tehnologiji da međuzvjezdana putovanja postanu izvediva bar u onoj mjeri u kojoj su to danas međuplanetarna putovanja, koja ni sama nisu u potpunosti ispunila očekivanja optimista druge polovice 20. stoljeća. No, to nije spriječilo smišljanje koncepata za let do zvijezda, koji su započeli 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Kako se razumijevanje fizike nadograđivalo novim tehnologijama, i ti koncepti su se mijenjali.
Na područjima kolumbijskih prašuma, koje često posjećuju etnobotaničari prikupljajući i testirajući biljke s potencijalno ljekovitim svojstvima, tisućama godina tamošnji 'ljudi od medicine' pripremaju lijekove za ljude koji žive na njihovom području. Ti narodni liječnici često su i jedini koji pacijentima stoje na raspolaganju. U rijetkim slučajevima kolumbijski tradicionalni stručnjaci za biljke posjećuju Europu, ponekad i u sklopu programa promicanja tradicionalnih kultura, kao što je to slučaj s Joseom Antoniom - Jansasoyom.
Sistemske konstelacije tehnika je koju je prije više od tri desetljeća razvio Bert Hellinger, inspiriran iskustvima stečenim u Africi. Osnovna postavka te tehnike jest da smo svi dio raznih sistema koji utječu na nas čak i kad ih nismo svjesni te se ponašaju poput nadorganizama koji pokušavaju sami sebe uravnotežiti. To mogu biti sistemi zemlje ili regije u kojoj živimo, tvrtke u kojoj radimo, ali najvažniji od svih sistema su obiteljski sistemi koji se protežu na više generacija. U središtu obitelji pak nalaze se partnerski odnosi koji su vođeni tim istim nevidljivim pravilima koja proistječu iz same naše prirode. Kroz konstelacije se otkrivaju povezanosti s drevnim zakonitostima života koje su bile dobro poznate u plemenskim kulturama i koje još uvijek djeluju u nama i našim odnosima na skoro istovjetan način.
Danas se sve češće u mnogim situacijama čuje pojam ''politička korektnost''. Što je u njoj korektno, a što ne, to je već predmet rasprava. Izvorno se pojam ''politička korektnost'' ticao izbjegavanja gesti, ponašanja ili riječi koje bi se mogle protumačiti kao vrijeđanje ili omalovažavanje neke društvene skupine i manjine. Cilj naizgled jasan i svakako pozitivan. No, putem je pojam ''političke korektnosti'' skupio i druga značenja. U pogrdnom obliku smatra ga se nastojanjem da se kroz neku vrst čišćenja jezika ili kroz nadzor nad značenjima riječi društvu nametne određena ideologija ili ograniči sloboda govora. Što je od toga dvoga točno? Ili je možda u isto vrijeme sve točno, a stvar je kao i obično, u mjeri i interpretaciji?
Istraživač kulturnog nasljeđa Pavao Medvešček prije pedesetak godina susreo se sa slovenskim starovjercima. Zadobio je povjerenje čuvara te pradrevne tradicije koja je preživjela samo zato što je razvila veliko umijeće prikrivanja. Svjesni da njihov način života neumitno izumire, otvorili su se Pavelu Medveščeku uz uvjet da nekoliko desetljeća sačuva njihove tajne. On je to i učinio pa je tek nedavno svoja saznanja objavio u knjizi ''S nevidljive strane neba''. Temeljni princip starovjeraca bio je povezanost s prirodom, od koje su učili, poštivali je, živjeli s njom, osjećali je i osluškivali. Stoga bi se starovjerstvo moglo zvati i 'prirodovjerstvom'. Ustvari se i nije radilo o vjeri nego o načinu života naših predaka koji je do danas možda i potpuno nestao jer je najmlađi pripovjedač u knjizi ''S nevidljive strane neba'' bio rođen 1908. Godine.
Post ili odricanje od neke ili sve hrane tijekom određenog razdoblja u ljudskom društvu prisutan je oduvijek, na svim kontinentima i među svim narodima. Mada ga se danas uglavnom gleda kao na vrlo zdrav proces detoksikacije tijela, post je zapravo nadahnjujuće iskustvo koje u sebi ima svoje zdravstvene, ali i mentalne, emotivne i duhovne dobrobiti. Cilj posta je jednostavan - iz tijela izbaciti onaj ostatak hrane koji u tijelu ostane nakon procesa probave i metabolizma, no za vrijeme posta u tijelu i umu događaju se razni procesi. Jedan od najvažnijih je prevladavanje mentalno-emotivne ovisnosti o hrani. Jer valja se podsjetiti - bolesti modernog suvremenog čovjeka su bolesti viška. No, među mnogim suvremenim metodama posta mogu se naći i one koje se ne temelje na znanju o vrsti, energiji i potenciji hrane. Stare tradicije posta pak temeljile su se na nekim principima koji su još uvijek ponegdje sačuvani, a vrijedna riznica takvog znanja je ajurveda.
Društveni inženjering je disciplina društvenih znanosti u kojoj se razmatraju pokušaji utjecaja na društvo u cjelini. Vlade, mediji i interesne skupine predstavljaju društvene inženjere koji nastoje ostvariti željene karakteristike, kretanja, ponašanja i stavove na ciljanoj skupini ili stanovništvu. Ta rječnička definicija nameće zanimljiva pitanja poput: Bi li se stanovništvo složilo s time da ga se oblikuje u željenom smjeru? Postoji li uopće društvo bez društvenog inženjeringa? Poklapaju li se interesi pojedinca i interes društva koje teži biti dobro podmazani stroj i koje zato ne voli odudaranje od kalupa? Čim je više ljudi uključeno u neku političku zajednicu, društveni inženjering je veći i jači. Društveni inženjeri poput Edwarda Bernaysa, oca političkog marketinga, smatrali su da mase nisu u mogućnosti donositi odluke na velikom broju područja koje suvremeno premreženo, kompleksno društvo sadrži. Stoga su smatrali da je društveni inženjering neophodan alat društva.
Iako je Dioklecijan jedan od najvećih careva Rimskog Carstva, o njemu se malo toga sa sigurnošću zna. I iako Split svoje postojanje može zahvaliti ovom nevjerojatnom caru, ironijom sudbine, u njegovu se mauzoleju slavi sv. Duje kojega je on navodno dao ubiti. No, kad je riječ o Diklecijanu, riječ ''navodno'' se često pojavljuje. Pobjednici pišu povijest, a u toj podjeli Dioklecijan nije dobro prošao. Taj čovjek koji se od običnog vojnika popeo do položaja cara poznat je po tome što je izvukao carstvo iz krize mnogobrojnim agrarnim, monetarnim i poreznim reformama, ali je poznat i po Ediktu protiv kršćana, što je i najspornija od tema povezanih s njime. Je li Dioklecijan doista bio ubojica i progonitelj kršćana? Ili je ipak bio nadahnuti ekonomski reformator koji je tako stekao puno moćnih neprijatelja?
Jedno od najstarijih pitanja ljudskog roda jest: postoji li slobodna volja? Oko odgovora na to pitanje danas postoje dva suprotstavljena tabora - s jedne strane obale nalazi se determinizam, dok drugi tabor tvrdi da postoji neuvjetovana i neograničena slobodna volja. Tko je u pravu? Je li itko u pravu, s obzirom da se ponekad ta dva različita mentalna teritorija na logičke ili pak čudne načine preklapaju? Zašto je filozofska, religijska i etička rasprava koja traje od praskozorja civilizacije još neriješena i zbog čega je to pitanje uopće toliko važno? Uostalom, kakve su implikacije raznih odgovora? Pitanje slobodne volje bilo je jedno od središnjih tema danskog autora, filozofa i mistika Martinusa.
